Silicijev dioksid je prirodni mineral koji je rasprostranjen u Zemljinoj kori. Najčešće se naziva silikatom i koristi na razne načine zbog svojih posebnih svojstava. Još jedna zanimljiva karakteristika silicijeva dioksida je da 'ne voli' vodu (nekih vrsta), odnosno hidrofoban je. To ga čini prikladnim za izradu prevlaka i proizvoda koji moraju ostati suhi.
Kako bi se stvorili premazi od silicijevog dioksida, površina čestica silicijevog dioksida tretira se kemikalijama koje uzrokuju odbijanje vode. Time se mijenja površina čestica tako da više ne privlače molekule vode. Zbog toga su materijali prevučeni silicijevim dioksidom vodootporni i mogu se koristiti u situacijama gdje bi voda mogla biti problem.
Takvi hidrofobni silicij-dioksidi važni su u znanosti o materijalima. Često se koriste u premazima za građevinske materijale, poput onih za beton i opeke, kako bi ih zaštitili od oštećenja uzrokovanih vodom. Koristi se u odjeći za izradu vodootpornih tkanina, u elektronici kako bi se ključne komponente zaštitile od vlage, te u kozmetici za proizvodnju izvanrednih vodootpornih i dugotrajnih svojstava. Zbog svoje velike fleksibilnosti kao hidrofobni silicij-dioksid, to je jedan od najčešće korištenih materijala.
Silicijev dioksid ne može vodu natopiti ne samo zbog svoje površinske prirode već i zbog svoje posebne strukture. Čestice silicijevog dioksida imaju puno površinske energije, pa privlače molekule. Međutim, ta se energija smanjuje, pa nakon modificiranja površine tih čestica hidrofobnim kemikalijama, čestice postaju hidrofobne, odnosno otpornije na vodu. Kada voda dođe u kontakt s površinom prekrivenom hidrofobnim silicijevim dioksidom, formiraju se kapi koje jednostavno odlijeću umjesto da budu upijene. "Zato hidrofobni SiO2 materijali mogu učinkovito odbijati vodu.
Najnoviji koncept u hidrofobnoj tehnologiji su nanočestice silicijeva dioksida. Te su čestice iznimno male, veličine između 1-100 nm. Zbog svoje male veličine mogu prodrijeti u površinu materijala u većoj mjeri, što može stvoriti sloj koji bolje odbija vodu. Nanočestice silicijeva dioksida nalaze se u širokom spektru proizvoda, uključujući odjeću, obuću, automobilne prevlake i elektroniku. Dok istraživači nastave istraživati ove nanočestice, možda ćemo moći očekivati još naprednije hidrofobne tehnologije.
