Materijal za mačje kupače je nužan proizvod za vlasnike mačaka, dizajniran da zadovolji jedinstvene potrebe upravljanja mačjim otpadom. Njegova primarna funkcija je upijanje vlage iz mačjeg izmeta i mokraće, učinkovito smanjujući neprijatne mirise poput amonijaka, čime se životna okolina čini podnošljivijom za ljude. Ta svojstva upijanja također igraju ključnu ulogu kod vrsta materijala koje grudvaju, jer formiraju čvrste grude prilikom dodira s tekućim otpadom, što omogućuje lako uklanjanje i odlaganje. Osim toga, moderni materijali za mačke često sadrže dezodoranse agense i prirodne enzime koji aktivno razgrađuju organske tvari, dodatno poboljšavajući kontrolu mirisa i održavajući svježiju domaću okolinu.
Povijest mačijeg puniša prilično je zanimljiva. Prije nego što je izumljen, ljudi su za unutarnje toalete svojih mačaka koristili materijale poput pijeska, pepela iz peći ili čak starih novina. Međutim, ove opcije imale su značajne nedostatke. Pijesak nije imao dovoljnu apsorpciju i nije mogao zadržati mirise, dok su pepeo iz peći zbog potencijalnih otrovnih ostataka predstavljali zdravstvene opasnosti. Novine, iako lako dostupne, zahtijevale su učestalu zamjenu i nisu mogle ublažiti loše mirise.
Godine 1947., Edward Lowe revolucionirao je industriju za negu mačaka. Tijekom surovih zima u Michigenu, susjeda gđa Dierickx imala je problema s pronalaženjem prikladnog materijala za podlogu za svoje kokoši, koje su bile pod ratnim kartičnim sustavom. Lowe, čija je tvrtka očevog poduzeća, Edward Lowe Industries, isporučivala industrijske apsorbente, preporučio je uporabu apsorbentne granulirane glinе poznate kao fullerjeva zemlja. Gđa Dierickx bila je zadovoljna njezinim djelovanjem i uskoro ju je koristila za vlastitu posudu s mačaćkim pijeskom. Prepoznajući tržišnu priliku, Lowe je poboljšao proizvod filtriranjem nečistoća i optimizacijom veličine čestica. Pakirao je glinu u papirne vrećice od 5 funti, označio ih kao "Kitty Litter" i prodavao vrata do vrata. Ova inovacija nije samo riješila praktični problem, već je postavila temelje za industriju vrijednu više milijardi dolara. Uvođenje grudvastog pijeska od strane Thomasa Nelsona 1984. godine dodatno je transformiralo tehnologiju mačaćkog pijeska, nudeći vlasnicima mačaka još praktičnija rješenja za upravljanje otpadom.
Kada biraju šapu za mačke, vlasnici mačaka uzimaju u obzir čimbenike poput upijanja, kontrole mirisa, razine prašine, tragova, biološke razgradnje i cijene. Neke šape također imaju dodatne značajke poput antibakterijskih svojstava ili posebnih mirisa kako bi se još više poboljšala kontrola mirisa. Ukratko, šapa za mačke znatno se razvila tijekom godina, nudeći vlasnicima mačaka širok izbor opcija koje zadovoljavaju potrebe njihovih mačaka i kućanstva.
