Festival dvostrukog devetog dana, jedan od tradicionalnih kineskih praznika s poviješću koja se proteže tisućljećima, nosi sa sobom bogatstvo kulturnih značenja i toplog običaja. Održava se devetog dana devetog mjeseca u lunarnom kalendaru svake godine, datum koji je odabran zbog povezanosti s brojem „devet“ – simbolom dugovječnosti i sreće u tradicionalnoj kineskoj kulturi. U staroj numerologiji, neparni brojevi smatrali su se jang, a kako deveti dan devetog mjeseca u lunarnom kalendaru sadrži dvostruki pojavljivanje jang broja devet, festival je također poznat kao "Festival dvostrukog janga". Ova jedinstvena kombinacija brojeva ne samo da označava sreću, već se usklađuje i s promjenama godišnjih doba, obilježavajući prijelaz u svježi, hladni dio jeseni. Već generacijama ovaj je festival vrijeme za poštovanje starijih, okupljanje obitelji te aktivnosti koje povezuju ljude s prirodom i baštinom. I danas, iako se načini života mijenjaju, osnovni duh Festivala dvostrukog devetog dana ostaje očuvan, podsjećajući ljude na važnost obiteljskih veza i poštovanja prema onima koji su ranije prošli životnim putem.
Kako biste razumjeli Festival dvostrukog devetog dana, važno je pogledati natrag na njegove izvore. Najraniji zapisi o festivalu datiraju još iz doba dinastije Han, kada se vjerovalo da uspinjanje na visoko mjesto tog dana može odagnati nesreću i donijeti sigurnost. Ova vjerovanja proizašla su iz starokineskog koncepta "izbjegavanja neugodnog", budući se smatralo da su visoka mjesta bliža nebima te da štite od zlih duhova. Tijekom vremena, ova praksa pretvorila se u tradiciju „uspinjanja na visine“ – aktivnost u kojoj obitelji i prijatelji zajedno pješače uz brda ili planine. U nekim krajevima ljudi bi tijekom uspinjanja na odjeću ili šešire pričvršćivali listove zhuyua, biljke koja se smatrala sposobnom da odagna bolesti i zlo. Čin uspinjanja ne simbolizira samo prevladavanje izazova, već omogućuje ljudima da uživaju u svježem jesenjem zraku i prekrasnim jesenjim pejzažima, s listovima koji poprimaju zlatnu i crvenu boju te kokinama koje cvjetaju u živim nijansama. Za mnoge, ovaj uspon način je osvježavanja uma, uživanja u ljepoti prirode i razmišljanja o protekle godine. Dodatno, u određenim područjima, uspinjači bi mogli stajati kod hramova na brdima, paliti tamjan i izražavati želje za zdravljem i blagostanjem svojih obitelji.
Još jedna omiljena tradicija dvostrukog praznika devetog mjeseca je divljenje krisantemama. Krisanteme, koje cvjetaju kasne jeseni, smatraju se simbolom otpornosti i dugovječnosti. U tradicionalnoj kulturi vjeruje se da imaju ljekovita svojstva – njihove latice su se nekad koristile za izradu čaja ili vina koje potiče zdravlje i štiti od prehlada kada se vrijeme hladi. Tijekom praznika, parkovi i vrtovi ispunjeni su izložbama krisantema, koje prikazuju različite vrste u nijansama bijele, žute, ljubičaste i ružičaste boje. Ove izložbe često uključuju složene aranžmane, a neki vrtovi stvaraju tematske pejzaže korištenjem tisuća biljaka krisantema. Obitelji često posjećuju ove izložbe, prave fotografije, uživaju u slatkom mirisu cvijeća te ponekad pokupiju malu buket da odnesu kući. Za stare osobe, osobito, gledanje krisantema je blaga i radostna aktivnost koja ih povezuje s ritmovima prirode i tradicijama njihove mladosti. Neke zajednice također organiziraju čitanja poezije ili natjecanja u slikanju s temom krisantema, gdje sudionici mogu izraziti svoje divljenje prema cvijetu kroz umjetnost i književnost.
Nijedna proslava Praznika dvostrukog devetog dana nije potpuna bez tradicionalne hrane, a najpoznatiji specijalitet je „Kolač dvostrukog devetog dana“. Ovaj kolač, napravljen od brasna od riže, datula, oraha i drugih orašastih plodova ili sušenog voća, slatki je, nutritivni i lako se dijeli. Njegov okrugli oblik simbolizira jedinstvo i cjelovitost, zbog čega je savršena hrana za okupljanja obitelji. U nekim krajevima kolač se priprema dimljenjem, dok se u drugim peče, ali bez obzira na metodu, uvijek se pravi s pažnjom. Postupak pripreme može biti obiteljska aktivnost, gdje djeca pomažu u miješanju sastojaka i ukrašavanju kolača bojanim voćem i orašastim plodovima. Obitelji se okupljaju oko stola kako bi zajedno pojeli kolač, razgovarajući i smijući se dok uživaju u svakom zalogaju. Za mnoga djecu, kolač dvostrukog devetog dana omiljeni je dio festivala, jer je ne samo ukusan već i povezan s uzbuđenjem dnevnih aktivnosti. U nekim područjima postoji običaj slagati više slojeva kolača, pri čemu svaki sloj predstavlja korak prema višem i boljem životu.
Poštovanje starijih ljudi nalazi se u srcu praznika Dvostrukog devetog dana, a ova tradicija ima mnoge oblike. U prošlosti bi obitelji posjetile svoje starije rođake, donoseći im pokrone od vina od karanfila, tortu Dvostrukog devetog dana i toplu odjeću kako bi se pripremili za zimu. Cijeli dan su provodili razgovarajući, pomažući u kućnim poslovima i slušajući priče iz prošlosti. Danas se ova tradicija nastavlja, ali se također prilagodila modernom načinu života. Neke obitelji povezu svoje starije članove na kratke izlete – možda na neku blisku goru za lagani pohod ili u park da uživaju u karanfilima. Druge organiziraju male obiteljske večere kod kuće ili u omiljenom restoranu, osiguravajući da se stariji osjećaju voljeno i cijenjeno. U mnogim zajednicama lokalne organizacije također organiziraju događanja za penzionere, poput čajnih zabava, izvedbi narodne glazbe ili izložbi kaligrafije, dajući im priliku za druženje i slavlje praznika s vršnjacima. Osim toga, škole često organiziraju aktivnosti kako bi djeci prenijele važnost poštovanja starijih ljudi, poput pisanja čestitki ili izvođenja kazališnih komada kao znak zahvalnosti prema djedovima, baki i drugim starijim građanima.
Dvostruki deveti festival također zauzima posebno mjesto u kineskoj književnosti i umjetnosti. Stoljećima su pjesnici i pisci sastavljali stihove o festivalu, prikupljajući njegovu ljepotu i emocije. Jedna od najpoznatijih pjesama pripada Wang Weiju, pjesniku dinastije Tang, koji je napisao o nostalgiji za domom i obitelji dok se uspinje na visinu povodom Dvostrukog devetog festivala. Njegove riječi odjekuju čak i danas, jer mnogi ljudi koji žive daleko od kuće festival koriste kao priliku da nazovu ili imaju video razgovor s obitelji, dijeleći svoje misli i osjećaje. Umjetnici su također bili inspirirani festivalom – slike često prikazuju scene ljudi koji se penju uz planine, divlje cvjetove karanfila ili se okupljaju oko stola s kolačem za Dvostruki deveti festival, sačuvavši te trenutke za buduće generacije. Osim tradicionalnih slika, moderni umjetnici su također stvorili digitalnu umjetnost, skulpture i čak instalacije koje iskazuju poštovanje festivalu, spajajući stare tradicije s suvremenim umjetničkim oblicima.
U posljednjih nekoliko godina, Festival dvostrukog devetog postao je i vrijeme za podizanje svijesti o potrebama starijih ljudi. Kako se društvo stariti, sve veća je pažnja usmjerena na osiguravanje da stariji ljudi imaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, sigurnom stanovanju te prilikama da ostanu aktivni i uključeni. Mnoge zajednice koriste festival kao platformu za organizaciju volonterskih aktivnosti – poput besplatnih zdravstvenih pregleda za starije ljude ili programa u kojima mladi pomažu starijima da nauče koristiti pametne telefone ili računala. Ovi napori ne samo poštuju duh festivala, već grade jače i brigu iskazujuće zajednice. Neke su gradove čak osnovale "centre za skrb o starijima" koji rade tokom cijele godine, a festival koriste kao priliku da prezentiraju svoje usluge i potaknu još ljudi da se uključe u inicijative skrbi o starijima.
Ono što čini Festival dvostrukog devetog tako izdržljivim je njegova sposobnost da okupi ljude. U svijetu u kojem život često brzo prolazi, a ljudi su zauzeti poslom i drugim obavezama, festival nudi priliku da usporimo, ponovno se povežemo s obitelji i uživamo u jednostavnim radostima života. Bilo da se penjemo na planinu s voljenima, dijelimo komad torte Dvostrukog devetak ili jednostavno sjedimo s nekim starijim rođakom i slušamo njegove priče, festival nas podsjeća na ono što zaista bitno — ljubav, poštovanje i veze koje nas međusobno povezuju. Osim obiteljskih veza, festival također potiče osjećaj zajednice, jer susjedi i prijatelji zajedno sudjeluju u različitim aktivnostima i proslavama.
Dok svake godine slavimo Festival dvostrukog devetog dana, ne samo da poštujemo tradiciju već i stvaramo nove uspomene. Za djecu je ovaj festival prilika da saznaju više o svojoj kulturi i provedu kvalitetno vrijeme s djedom i bacom. Za odrasle, to je podsjetnik da cijene vrijeme provedeno s obitelji, osobito s najstarijima. A za stare ljude, to je dan kada se osjećaju voljenima, poštovanima i dijelom zajednice. Na taj način Festival dvostrukog devetog dana nastavlja cvjetati, prenoseći svoje vrijednosti i tradicije s jedne generacije na drugu, osiguravajući da njegov duh ostane živ i u budućim godinama. Svakom novom godinom festival se razvija, uključujući nove elemente, a istovremeno zadržava svoje duboko ukorijenjeno kulturno značenje, upravo poput otporne karanfile koje svake jeseni ponovno procvjetaju.
